Vatrogasci i vatrogaskinje diljem svijeta danas 04. svibnja obilježavaju i proslavljaju dan svog nebeskog zaštitnika Sv. Florijana.
Zašto smo odabrali upravo Sv. Florijana za svog nebeskog zaštitnika?
Sveti Florijan kršćanski je svetac i mučenik koji je živio u razdoblju od 250. do 304. godine. Slavi se kao zaštitnik Poljske, grada Linza i nas vatrogasaca.
Kao mladić pridružio se rimskoj vojsci u kojoj zbog teškog rada i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije).
Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimilijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada s ljudima. Vidjeli su Florijana kao čovjeka koji se lako suočava s teškim problemima. No, u to vrijeme, Florijan je trpio mnogo zbog svoje vjere. Naime, u prvim godinama 4. stoljeća poslije Krista rimski car Dioklecijan poveo je jednu od posljednjih velikih akcija istrebljenja kršćana. S obzirom da se u to doba već mnoštvo rimskih legionara pokrstilo, Dioklecijanov namjesnik Aquilinus dobio je zadatak da pogubi i četrdeset legionara u području koje je kontrolirao Florijan.
Kada se napokon Aquilius susreće s njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan, koji se nije držao politike „ne pitaj, ne govori“ odgovara: “Poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima.” Pjesnički je kasnije opisano da je tada “niknuo, rascvao i zamirisao” svojim junaštvom, poput cvijeta (florijana) usred korova.
Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija. Uvrijeđen Aquilius naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No, Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara – zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa, koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.
Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, a kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor, te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim idolima – bogovima. Budući da Florijan nije poslušao careva da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem.
Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: “ Zapalite oganj i u ime Boga moga popet ću se na nj i pobjeći u nebo!” Uplašeni njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i bace ga u rijeku Enns.
Prema legendi “Passio St. Florian” (Muka svetog Florijana) koja se smatra autentičnom verzijom njegova života, osoba koja je gurnula Florijana u rijeku oslijepila je, a rijeka se uplašila i izbacila mrtvo tijelo na hrid gdje ga je jedan orao čuvao s krilima sklopljenim u obliku križa. Potom se pojavio svetac i jednoj ženi pokazao mjesto gdje se tijelo nalazilo. Žena je upregla konje i odvezla se do rijeke Enns, gdje je pronašla mrtvo tijelo. U strahu od progona pokrila ga je slamom i granjem. Upregnute su se žedne životinje toliko umorile putem do mjesta gdje se tijelo trebalo pokopati, da se nisu mogle ni maknuti. Tad se na ženinu molbu iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas teče voda. Osvježene su životinje nastavile put i stale na mjesto koje je svetac označio. Zbog nemilosrdnih progona pokopan je brzo i kradomice.
Nakon toga kod groba su se zbila mnogobrojna čuda: zli duhovi su istjerani iz ljudi, a bolesni vjernici na tom su mjestu ozdravljivali i pronalazili olakšanje svojih muka. Pokršteni vojnici pogubljeni su u tamnici.
Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955., nedaleko Florijanova groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).
Zaštitnika vatrogasaca na freskama možemo prepoznati kao visokog rimskog časnika, legionara sa zapovjedničkom zastavom i drvenom posudom kojom kao vatrogasac vodom polijeva zapaljenu kuću. Ova slika nije bez temelja, uzmemo li u obzir povijesno dokazanu činjenicu da su u Rimskom Carstvu uistinu postojale protupožarne odnosno vatrogasne legije.
Zbog svoje hrabrosti i zaštite svojih kolega i supatnika, vatrogasci su ga prihvatili za svog zaštitnika jer svaki puta kada se na intervenciji suočimo oči u oči s požarom, prometnim nezgodama, spašavanjem ljudi i imovine, i mi kao i Sv. Florijan smjelo i bez oklijevanja ostavljamo svoje obitelji i odlazimo pomoći drugima u nevolji, svjesni opasnosti za vlastiti život.
I zato, Vama braćo i sestre vatrogasci, kolege i kolegice, od srca čestitam današnji blagdan koji se nadam da će te provesti u miru, bez intervencije, da će te otići na sv. misu posvećenu Sv. Florijanu i zahvaliti mu na milosti koju nam pruža, i štitu koji nad nama podiže svaki puta kada se s nedaćama uhvatimo u koštac.
Neka nas sve čuva dragi Bog i Sv. Florijan!
